Egipatska Mitologija j6y1u

Joschua - EGIPATSKA MITOLOGIJA

Home

Knige

Linkovi

Kontakt

Page 1 of 3

Mapa sajta

UPOZORENJE Metafizika Duhovnost Godina 2012 Sadašnjost i budućnost NLO i vanzemaljci Cheneling Pojave i fenomeni Mitologija Home

Mitologija

EGIPATSKA MITOLOGIJA

EGIPATSKA MITOLOGIJA Autor Uvod

Posjeta Članovi: 4 Vesti: 196 Veb veze: 9 Posetioci: 5059

Stari Egipat bio je civiliacija smeštena u dolini Nila. U vreme svoje najveće ekspanzije (XV vek.p.n.e.), Egipat se prostirao od Delte Nila na severu, pa sve do današnjeg Džebel Barkala na jugu. Istorija ove države počinje sa Egiptom kao ujedinjenom državom, što se dogodilo 3200. g.p.n.e. Jedinstvenu egipatsku državu stvorio je Nermer (Menes), koji je i bio prvi faraon. Meñutim, arheološki podaci ukazuju na to da je egipatsko društvo postojalo i bilo veoma razvijeno i znatno pre toga tzv. “Preddinastički Egipat”. Egipatska država održala se oko tri hiljade godina. Ta duga istorija deli se na tri perioda: Staro, Srednje i Novo kraljevstvo, obuhvatajući ukupno trideset i jednu dinastiju koje su vladale tokom ta tri milenijuma.

traži...

Arhiva

Sa ujedinjenjem Egipta počinje politički razvoj države, a uporedo sa razvojem političkih tekovina, otpočinje i period kulturnih dostignuća. Ostrvo postanka Prema drevnoj egipatskoj mitologiji, pre stvaranja Sveta i Svemira, postojao je haos u obliku nepregledne vodene mase. Voda je potpuno prekrivala Zemlju i nije bilo ni ljudi ni bogova. Tada je odjednom iz vode izronilo osrtrvo od blata, a na to ostrvo spustila se božanska ptica. Ponekad, ta božanska ptica u obličju je sokola, ponekad poprima obličje ptice ibis, a ponekad je to ptica benu ili poznatiji feniks. Nakon toga iz tame su se niotkud pojavili prvi polu-bogovi, te stanu oni ubirati trstiku, šaš i lotos i započnu graditi prvobitno sklonište za božansku pticu. Ova sfera ili mitološka grupa verovanja drevnih Egipćana proizašla je iz prirodnih osobina koje su se izmjenjivale u drevnom Egiptu svake godine, a svakako radi se o poplavama životvorne reke Nil. Nakon što bi se Nil izlio iz svog korita postajao je zaista nepregledna vodena masa iz koje se kasnije njegovim povlačenjem u prvobitno korito pojavljuju blatna (muljevita) ostrva na kojima će niknuti bogati usevi. Kako bi se božanstvo zaštitilo izgrañen mu je zaklon od trstike i palminih stubova koje su prvi polubogovi ukrasili lotosovim cvetovima. Kasnije se to prvobitno svetište dograñuje novim prostorijama koje služe prvim polubogovima, pa dodatnim hodnicima i tako je nastalo svetište u kojem je dominantnu poziciju, a koja je nadvisila sve ostale grañevine, imalo prvobitno sklonište za božansku pticu. Kasnije to će postati hramovi koji će čuvati od pogleda znatiželjnika kip božanstva, a ljubomorno će ga čuvati potomci onih prvih polubogova – sveštenici. Ubrzo će u kultnim (verskim) središtima niknuti hramovi, a sveštenici će se takmičitii u uveravanju sledbenika da je upravo njihov hram izgrañen na prvobitnom ostrvu postanka na koji se spustila božanska ptica. Istrebljenje ljudi. Prema ovoj legendi bog Ra koji je vladao u Egiptu, ostario je i tada su ljudi, prestavši da mu se pokoravaju "smislili rñava dela". Pokazalo se da Ra ne može sam da pokori ljude, pa saziva savet bogova, koji mu predlažu da protiv nepokornih ljudi pošalje svoju kćer, strašno sunčevo oko. Ona se javlja u liku boginje Hator/Sohmet, svirepe lavice. Počinje istrebljivanje ljudi, koje poprima takve razmere da sam Ra hoće da ga obustavi, ali boginja se ne pokorava ocu.Tada se po drugi put sastaje savet bogova, ali ovoga puta radi toga da odluče na koji način da se spasu oni ljudi koji su ostali u životu. Hitno šalju glasnike u daleku Elefantinu, odakle ovi donose crveni mineral (didi). Samelju ga u prašak, mešaju ga s ogromnom količinom ječmenog piva i dobijenom crvenom tečnošću noću zalivaju polja, po kojima ujutru treba da proñe boginja, da bi sustigla ljude koji su od nje pobegli u pustinju. Somhet od crvene tečnosti misli da je krv,ispija je,opija se i ne seća se više svoje želje da uništi preostale ljude. U spomen tog dogañaja Ra ustanovljuje praznik s nareñenjem da se na taj dan prinose na žrtvu njegovoj kćeri posude piva, posle čega on odlazi na nebo proglasivši za svog zamenika na zemlji svoh unuka, boga zemlje Heba. Original tekst je uklesan u grobnicama faraona Setija I (1313-1292. pre n.e) i

http://www.joschua.rs.ba/content/view/127/39/

27.02.2008

Joschua - EGIPATSKA MITOLOGIJA

Page 2 of 3

Ramzesa III (1198-1167) u Dolini kraljeva, na zapadnoj obali Nila kraj Tebe Stvaranje sveta. Memfisko predanje Poniknu u srcu u liku Atuma, poniknu na jeziku u liku Atuma. Veliki je ogroman Ptah koji je nasledio svoju snagu od svih bogova i njihovih duhova preko ovog srca...,u kome se Horus pretvori u Ptaha pomoću ovog jezika u kome se Tot pretvori u Ptaha. Dogodi se da srce i jezik dobiše vlast nad svim udovima, jer oni saznaše da je on Ptah u svakom telu ,u svim ustima svih bogova ,svih ljudi ,svih zveri, svih crva i svega što živi, jer on razmišlja i zapoveda svim stvarima kojima on želi. Njegova devetka bogova je uz njega kao zubi i usne.To je seme i ruke Atuma, jer Atumova Devetka bogova ponikla pomoću njegovog semena i njegovih prstiju, (Ptahova), pak, Devetka bogova to su zubi i usne u ovim ustima, koja dadoše imena svim stvarima i iz kojih izañoše Šu i Tefnut. Devetka stvori vid, sluh ušiju i disanje nosa, da oni obaveštavaju srce. Jer upravo ono raña svako znanje, a jezik ponavlja sve što je srce zamislilo. I tako ovom rečju behu stvoreni duhovi Ka i odreñeni Hemsut, koji tvore svu hranu i sve jelo I bi dat život miroljubivom, i bi data smrt zločincu, i behu stvoreni razni poslovi i razne umetnosti, rad ruku, hod nogu, pokret udova prema onoj naredbi koju zamisli srce i izrazi jezik. I dogodi se ono što je bilo rečeno o Ptahu:“Onaj koji sazda Atuma i stvori bogove“.Ta-nen stvori bogove. Od njega postadoše sve stvari:hrana i jelo, hrana bogova i sve druge divne stvari, i tako beše nañeno i priznato da je njegova sila veća od sile svih drugih bogova. I bi Ptah zadovoljan kad stvori sve stvari i sve božije reči. I on rodi bogove, on stvori gradove, on osnova nome, on stavi bogove u njihova svetilišta, on odredi njihove žrtve on osnova njihove hramove, on stvori njihova tela po želji njihovih srdaca. I uñoše bogovi u svoja tela načinjena od drveta, od kamena i gline, od svih stvari koje su na njemu rasle u kojima oni uzeše svoja obličja. I skupiše se oko njega svo bogovi i njihov Ka. SFINGA - REGULUS Sfinga (grčki Sfinx, latinski Sphinx) predstavlja neman sa ženskom glavom, telom lava i ptičjim krilima. Po jednom verovanju, sfinga je kći stoglavog diva Tifona i njegove žene Ehidne, a po drugom ona je kći Himere i Ortrusa. Sfinga je živela je na gori Sfingiju kraj Tebe. Imala je običaj da svakom putniku ili slučajnom prolazniku postavi pitanje: "Ko ujutro ide na četiri, danju na dve, a uveče na tri noge?" Mnogi koji nisu uspeli da odgovore na njeno pitanje su pali kao žrtve njenih kandži. Sfinga je rastrgla mnogo ljudi, meñu njima i plemenitih Tebanaca koji su pokušavali da oslobode grad Tebu od nje. Zagonetku je rešio Edip koji je dao tačan odgovor na njeno pitanje: "To je čovek! U svom ranom životu nespretno puzi na sve četiri, u zreloj dobi ide ne dvije, a u suton svog života zbog slabosti podupire se štapom koji mu je treća noga!" Sfinga se nakon njegovog odgovora bacila sa stene u more, jer joj je sudbina namenila smrt u trenutku kad neko reši njenu zagonetku. Sfinga predstavlja tijelo Lava i glavu faraona. Arheolozi i egiptolozi danas vjeruju kako je nekad tamo stajala prava glava Lava. Sfingina glava gleda na istok, a neki moderni istraživači tvrde da ona predstavlja sazviježñe Lava s najsjanijom zvijezdom Regulus u njenim grudima. Vjeruje se da su Faraoni u specifični dan stajali unutar šapa sfinge i kada se Sunce uzdizalo na horizontu, oni su s dubokim štovanjem potvrñivali svoj status vladara u srcu Regulusa. Da li ste se ikad zapitali sta znaci SFINGA? Sastoji se od ljudske glave (znak Vodolije), poprsja bika (znak Bika), orlovih krila (znak Skorpije) i straznjeg dijela (znak Lava). Sfinga sadrzi u sebi prirodni i astroloski princip, četiri ključna znaka zodijaka, od kojih svaki predstavlja jednu četvrtinu zivota, jedno godišnje doba i društveno ureñenje (četiri elementa:vazduh, voda, vatra i zemlja). Bik simbolizuje proljeće, djetinjstvo, prvobitno doba i društveno ureñenje, zadovoljavanje primarnih bioloskih instinkata. Lav predstavlja ljeto, mladost, sjaj i bljesak carstva i kraljevina. Krila orla sadrže u sebi znak Škorpije, jesen, zrelost, rat, umiranje. Lik orla nalazi se na zastavama i grbovima nekih država. Čovjekova glava simbolizuje starost, zimu. Velika Sfinga, kasnije statua boga Harmakhisa, još krije istinu o sebi. Pretpostavlja se da je trebala čuvati piramide-grobnice faraona. To saznajemo iz pločice koja je dio monumenta, podignutog 1400 godina p.n.e, s namjerom da očuva zemlju i mrtve. Arapski pisci pisali su o Sfingi kao ocu užasa-jedan od njih, Abd al Latif, piše da o Sfingi ne treba govoriti loše, jer to može izazvati zlo. Plinije je nazvao Sfingu "začaranom tišinom". Nakon posjete Sfingi, Plutarh je napisao:"Nisam uspio odgonetnuti misteriju Sfinge, nego sam je samo naslutio. Ona sadrži Znanje." Nekada je Sfinga imala čuvare i sveštenike koji su se zvali čuvari smrti i istine, a ima

http://www.joschua.rs.ba/content/view/127/39/

27.02.2008

Joschua - EGIPATSKA MITOLOGIJA

Page 3 of 3

ih možda i danas. Nekadasnji čuvari imali su magičnu moć, jer su znali shvatiti "govor" Sfinge-ona je javljala vijesti i proročanstva koja su sveštenici u transu zapisivali u tajnosti, na papiruse koje je mogao čitati samo faraon. Na temelju tih zapisa, faraoni su stvarali državno ureñenje Egipta, pisali zakon i odredbe. Prema predanju, oko 1400 godina p.n.e, jedan mladi princ, umoran od lova, sjeo je na pijesak ispred piramida da se odmori. Očaran ljepotom tog kraja, mladić se vratio i polozio cvijeće u čast egipatskog boga Horusa, zaštitnika sjedinjenja zemlje i neba. Mladiću se ukazao bog Horus, tražeći da s tog mjesta iskopa iz pijeska Sfingu, a za uzvrat mu je obećao da će postati faraon. Mladić je učinio što ga je Horus zamolio-u kratkom roku postao je faraon Tuthmosis IV.

Posve je sigurno da Sfingu ne treba ničim uvrijediti, niti ostetiti-time bi se izazvalo prokletstvo koje ona čuva. Napoleonova vojska bombardovala je Sfingu iz topova i ostetila joj lik. Odmah su se počele dogañati nesreće, koje su zauvijek pokopale Napoleonov san o velikom carstvu i slavi-preko Egipta, Napoleon I htio je doći do daleke Indije, putem do nje osvojiti sve zemlje i stvoriti od njih veliko carstvo. Uz pomoć plemena ubica s obližnje planine, Napoleon je sa svojom vojskom masakrirao stanovništvo. Pod učinkom droge, oni su sijali užas koji je prenerazio čak i Napoleonu prijateljske zemlje- tako piše Pjer Karpi u svojoj knjizi "O dinastiji Napoleona". Sfinga se osvetila. Napoleon I umro je sam, bolestan, u izgnanstvu u stranoj zemlji. Napoleon II i Napoleon III rodili su se teško bolesni i nikakvi lijekovi ih nisu spasili. Umrli su u progonstvu, u tuñoj zemlji, u teškim uslovima, bez ljubavi. Ista sudbina snasla je i Napoleona IV-on je , doduše, ozdravio od svete vode iz Lurda, koju je njegovoj majci donijela jedna dvorska dama, ali je umro sam u progonstvu, u inostranstvu. Prokletstvo Sfinge prestalo je s posljednjim izdankom loze Napoleona. U staroegipatskoj mitologiji Apep se smatrao gospodarem zla, tame i kaosa. Bio je prikazivan u obliku velike zmije ili ponekad krokodila. Smatralo se da je on drevni duh zla i uništavanja koji boravi u vječnoj tami. Takoñer se smatralo kako Apep zapovijeda armijom demona koji muče ljude. Apep je bio suparnik boga Ra, onog koji jest Svjetlost i koji donosi Svjetlost. Vjerovalo se kako Apep želi progutati Sunčevu barku i svaki dan prije zore se odigravala bitka izmeñu bogova (egip. Neter) na Raovoj barci i Apepa. Apep je za Egipčane utjelovljavao i snage rastvaranja, tame i ne-bića. Stoga bio je neka vrsta crne rupe, prisiljavajući one koje je progutao u stanje nepostojanja, kojeg su se Egipčane uvelike bojali i gnušali. Budući da je bio potpuno izvan svijeta prirode, vjerovalo se kako ne treba nikakvu hranu osim udisanja vlastitih krikova. Prikazivan je kao velika zmija za koju se vjerovalo da egzistira od početka vremena u vodama prastarog kaosa koji je prethodio stvaranju. Njegova funkcija su beskrajni zlokobni ciklusi napada, poraza i ponovnog napada. Pridodan mu je i epitet zli gušter. Na unutarenjem planu čovjeka personificirao je nedostatk svijesnosti, poraz, neodgovornost, moralno i duhovno propadanje, involuciju i povratak prema zvijeri. Apep u starom egiptu nije imao svetišta niti je ikada obožavan, jer on i nije spadao u Netere tj. bogove. Arheolozi su našli zbirku tekstova u kojima se opisuje zaštita i odnošenje prema Apepu.

< Prethodno

Sledeće >

© 2008 Joschua MG WeB StudiO! Web Dizajn.

http://www.joschua.rs.ba/content/view/127/39/

27.02.2008